Za lansirnu rampu

  • €3,277.00
    raised of €40,000.00 goal goal
8% Funded
108 Donors
Time left
106 18 4
You only have the opportunity to donate to this campaign before Saturday Aug 10, 11:59 pm UTC
Show more
Show less

[English below]

U ljudskoj je prirodi otpor prema preprekama. One su tu da ih se ukloni, preskoči ili zaobiđe.

No, ponekad su vam namenutna ograničenja iako je vaša želja velika.

Ponekad tijelo ne sluša. Sami ste, trebate pomoć.

Upravo zato čitate moju priču.

Ja sam Danijela Duić i trebam pomoć dobrih ljudi. To je zadnje što mi je preostalo, stoga da vas upoznam s čime se borim više od 25 godina.

Multipla skleroza ne pita jeste li spremni na nju. Borila sam se protiv nje plivanjem, fizikalnom terapijom, lijekovima i tretmanima koje sam sama financirala. Ona je pobijedila, vezala me uz invalidska kolica i zatočila na prvom katu zgrade bez lifta.

Moja je bolest neizlječiva. Više ne može pomoći išta osim mogućnosti liječenja matičnim stanicama što je još u fazi eksperimentalnog istraživanja. Opcije borbe su mi uporne fizikalne vježbe, plivanje i neurorehabilitacija robotikom što nažalost iziskuje više novaca nego što mogu platiti.

Isprobala sam razne tretmane, botox u noge zbog spazmova, ali nažalost nije bilo učinka koji sam očekivala. Neurorehabilitacija robotom Lokomat pokazala je pomak i smanjenje spazmova, ali financijski mi je bilo nemoguće nastaviti, da bi me potom korona posve zatočila u stan.

Otkako se bolest pojavila, izgubila sam puno toga. Posao, dečka, slobodu. Živim sama, a svaki odlazak u bolnicu kad mi se stanje pogorša, predstavlja mi problem jer nemam lift niti rampu za kolica. Tada ovisim o dobroj volji ljudi koji bi mi pomogli da me prime u ruke i odnesu u prizemlje.

Ranije, dok sam se još mogla ograničeno kretati i ustati iz kolica, koristila sam ZET-ov prijevoz za osobe s invaliditetom, ali radi pogoršanja stanja više nisam u mogućnosti samostalno se spustiti i popeti u zgradu po stepenicama.

Moji odlasci iz zgrade neko su se vrijeme bili sveli na korištenje TAXI usluga, koje sam sama financirala. Neizmjerno me veselilo što su mi dobri vozači u TAXI službi izlazili u susret, te me nosili niz i uz stepenice. Ovim im putem zahvaljujem od srca.

Trudim se biti pozitivna, jer imam krov nad glavom. Živim u stanu za koji moram još dugo plaćati kredit, stoga prodaja stana nije opcija. Kupaonica je morala bili renovirana i prilagođena osobi s invalidskim kolicima. Godinama sam se borila u tišini, nisam plakala, nisam tražila samilost, računala sam na prijatelje, no izgubila sam mnoge. Izgubila sam i dečka s kojim sam podigla kredit, no on je nastavio svojim putem kad se moje stanje pogoršalo, tako da s mojom invalidskom mirovinom pokrivam pored toga i lijekove koji nisu na listi HZZO-a, vraćam pozajmice na koje sam bila prisiljena kad nisam imala drugog izbora.

Mnogi se danas bore i s gorim bolestima, žive u gorim uvjetima, stoga suosjećam, ali moje se stanje pogoršalo uslijed pojave korone. Svaki sat i dan, na kraju i tjedan samoće čini me tužnijom, jer se i tih par ljudi koji mi znaju pomoći oko nečega što više ne mogu sama obaviti, već mjesecima boji doći do mene da me ne bi slučajno zarazili jer bi u mom slučaju to moglo imati smrtni ishod.

Potresi koji su ljuljali moju zgradu dok sam sama sjedila u četiri zida u kolicima, bez mogućnosti da napustim zgradu, doveli su me upravo ovdje, pred vas, da vas zamolim pomoć.

Susjedi su tu da pomognu, ali dokad? Prijatelj koji me nosio niz stepenice, obolio je od korone i oslabio. Preostaje mi samo sanitet do bolnice, a za sve drugo moram platiti privatni prijevoz.

Od svojeg rođendana 2018. godine sve je nekako krenulo nagore. Završila sam u bolnici s teškom upalom mjehura, dva tjedna nakon oporavka, ponovno sam odvedena u bolnicu jer sam dobila sepsu i upalu pluća. Spašavali su me u KB Dubrava sondom preko koje sam intubirana zbog skupljanja vode na plućima, hranili me samo sondom u nosu, borili se si nizom drugih bolesti koje su me totalno fizički, psihički i materijalno uništile. Smrt je bila na korak od mene, no izborila sam se, izašla sam kao pobjednik u toj bitci iako s nekoliko dodatnih groznih dijagnoza, ali iz bolnice sam izašla sa samo 28 kilograma.

Bila sam osuđena na ležanje u krevetu, s kateterom i pelenama. Tu nije bio kraj, kroz nekoliko dana novi posjet KB Dubrava zbog operacije pripraslica na crijevima.

Nakon toga svega, bila sam prisiljena na 24-satnu kućnu njegu. Netko je stalno morao biti uz mene, pošto su mi roditelji jako stari i daleko, imala sam asistenticu koja je 4 sata radnim danom, bila sa mnom i olakšavala mi mučan život.

Bila sam u privatnom domu, kojeg sam morala plaćati, gdje me nastojali rehabilitirati i vratiti u stanje prije prvog odlaska u bolnicu. Hvala im puno na trudu i predanosti, učinili su mnogo!

Stanje nije bolje. S time sam se pomirila. I neće biti bolje, no jedna je stvar koja bi me vratila u životu, dala mi slobodu. Izlazak iz ova četiri zida koja promatram godinama u samoći.

Rampa mi u zgradi gdje stanujem, još nije postavljena, zapelo u birokraciji. Ona je ono čemu se trenutno jedino nadam, jedan mali prozor u svijet.

Ne predajem se, znam da postoje još ljudi koji će prepoznati iskren poziv u pomoć. Svaki iznos je dobrodošao nekome tko samo želi ponekad izaći ispred zgrade, stajati na suncu i vjerovati da je zdrav čovjek. Ako poznajete nekoga tko bi mogao pomoći, možete mi se javiti. Ako trebate uvid u medicinsku dokumentaciju, na raspolaganju sam.

Ukoliko možete izdvojiti određeni iznos molim Vas da uplatite na račun:

ADDIKO BANK - IBAN: HR4625000093207206262

Za plaćanje iz inozemstva SWIFT/BIC CODE je HAABHR22

Opis plaćanja obavezno - DONACIJA ZA RAMPU

Hvala na razumijevanju i unaprijed zahvaljujem od srca


It is in human nature to fight against different obstacles during the life. Obstacles are there to be removed, to be jumped over or to be avoided.

However, sometimes limitations exist, even though your will is strong.

Sometimes the body does not listen. You are alone and you need help.

This is the reason why you are reading my story.

My name is Danijela Duic and I need help of people with a good heart. This is the only thing which I have left, so I would like to share with you the story of my battle that lasts 25 years.

Multiple sclerosis does not ask if you are ready for it. I fought against it with swimming, physical therapy, medicines and treatments which I financed myself. Despite all that, it won and tied me to a wheelchair and imprisoned me on the first floor of a building without an elevator.

My condition is not curable. Nothing can help except stem cell treatment, which is still in experimental trials phase. My options are persistent physical exercises, swimming and neurorehabilitation using robotics, which unfortunately costs more than I can afford.

I have tried multiple treatments, e.g. Botox in my legs against the muscle spasms, but unfortunately neither of the treatments was successful. Robotics neurorehabilitation Lokomat showed improvement and spasms reduction, however it was not possible to continue due to financial reasons, and then Covid-19 led to the complete lockdown within my four walls.

Since the disease appeared, I have lost a lot. My job, my boyfriend, my freedom. I live alone, and each hospital visit, when my condition worsens, causes an issue for me, as there is no elevator or a wheelchair ramp. I depend on the good will of people who would help me by carrying me down to the ground floor.

Before, while I was still able to walk, but only to certain extent, I have used ZET transport for people with disabilities, but due to worsening of my condition, I am no longer able to climb down or up the stairs by myself.

Leaving my apartment was reduced down to usage of TAXI services, which I financed myself. I was extremely grateful that the kind drivers from TAXI services helped me carrying me down and up the stairs. And I would like to use this opportunity to thank them from bottom of my heart.

Nevertheless, I try to stay positive, as I still have a roof over my head. I live in an apartment for which there is still a lot of loan repayment to be done, so selling the apartment is not an option. The bathroom had to be completely renovated in order to meet the demands of a person with disability. I have fought for years in silence, I did not cry, I did not ask for compassion, I have counted on my friends, and I have lost many. I have also lost my boyfriend with whom I have taken the mortgage loan, but he moved along as my condition worsened, so with my disability retirement I also cover the medicines which are not covered by CHIF, as well as repaying the loans which I was forced to take when I had no other option.

Today, many people struggle with even worse diseases, live in worse conditions, and I have compassion, but my status worsened even more with Covid-19. Every day, every hour and every week make me sadder, because even those few friends that help me with something which I cannot do on my own, for months are afraid to visit me, in order not to infect me, because in my case, that would lead to the fatal outcome.

Earthquakes which affected Croatia, and my building as well, while I was sitting alone within my four walls in a wheelchair, with no possibility to leave the building, led me exactly here, in front of you, asking for your help.

My neighbors are there to help me, but until when? My friend which was carrying me down the stairs, got infected by Covid-19 and because of his weakened state is no longer able to support me. The only option that I have is the ambulance transport in case of emergencies, but any other transport option I need to finance.

Since my birthday in 2018, everything went downhill. I ended up in a hospital with a severe bladder infection, two weeks after the recovery, I was brought again with sepsis and pneumonia. I was treated in CH Dubrava with probe with which I was intubated due to water gathering in my lungs, they fed me only using the probe in my nose, fought with large variety of other diseases that destroyed me physically, psychologically and materially. Death was one step away, but I fought back, I won that battle even though with additional terrible diagnosis’, and left the hospital with only 28 kilograms.

I was convicted to bed, with catheter and diapers. But it did not end there. Few days later, another visit to CH Dubarava for surgery of adhesions on my colon.

After all of that, I was forced to 24-hour house care. Someone had to be next to me all the time, and as my parents are old and far away, I had an assistant helping me 4 hours on working days and easing my torturous life.

I was in private housing, which I had to pay, where they tried to rehabilitate me and return me to the condition before the first hospital visit. I appreciate the efforts and commitment, they have done extreme job!

My condition is not better. I have made my peace with it. And it will not get better, however, one thing which would bring me back to life, give me freedom: getting out from my four walls that I was watching for years in my solitude.

Wheelchair ramp, in the building I live in, is still not built, stuck on bureaucracy. The ramp is something that I am hoping for, a small window to world.

I am not giving up. I know that there are still people which would recognize an honest cry for help. Every amount is welcome to someone who just wants to leave her house on an occasion, sit in the sunlight and believe that she is a healthy person. If you know someone who might help, you can call me anytime. If you would need access to medical records, I am at your disposal.

If you can set aside certain amount, please to do so on the following account:

ADDIKO BANK – IBAN: HR4625000093207206262

For payments abroad, SWIFT/BIC CODE: HAABHR22

Payment purpose (mandatory):DONACIJA ZA RAMPU

Thank you for understanding and I thank you from bottom of my heart


Organizer

  • Danijela Duic
  •  
  • Campaign Owner

Donors

  • Anonymous
  • Donated on Oct 01, 2023
Amount Hidden
  • Ante Medvidovic
  • Donated on Sep 07, 2023
€72.00
  • Anonymous
  • Donated on Aug 14, 2023
Amount Hidden

No updates for this campaign just yet

Donors & Comments

108 donors
  • Anonymous
  • Donated on Oct 01, 2023
Amount Hidden
  • Ante Medvidovic
  • Donated on Sep 07, 2023
€72.00
  • Anonymous
  • Donated on Aug 14, 2023
Amount Hidden
  • Anonymous
  • Donated on Dec 19, 2022
Amount Hidden
  • Anonymous
  • Donated on Aug 27, 2022
Amount Hidden
  • Anonymous
  • Donated on Aug 04, 2022
Amount Hidden
Amount Hidden
  • Anonymous
  • Donated on Jan 03, 2022
€40.00
€10.00
  • Valentina Liber
  • Donated on Jan 01, 2022
  • Zelim pomoci da se skupe sredstva da Danijela Duic moze hodati.

€10.00
Show more donors

Followers

33 followers
Leontin Čapo Milenić
Emina Vranjkovic
Majda Trobok
Dijana Juresa
Dijana Jureša
Zeljko Stimac
Dina Vrkic Vucic
Andjela Lovric
Ivana Jović
Emrah Kapic
Show more Followers
€3,277.00
raised of €40,000.00 goal
8% Funded
108 Donors
Time left
106 18 4

You only have the opportunity to donate to this campaign before Saturday Aug 10, 11:59 pm UTC