Pomozimo zednima do pitke vode! Tatale – Gana

O MENI:

Veliki pozdrav svima. Moje ime je Grgo Parać. Imam 26 godina i živim u Splitu. Završio sam ekonomski fakultet i prije traženja “ozbiljnog” posla odlučio sam ispunit svoju životnu zelju da odem volontirati negdje u daleki svijet. Prije nešto vise od 3 mjeseca otišao sam u Tatale, gradić na sjeveru Gane uz samu granicu s Togom.

ŽIVOT U TATALEU:

Uvjeti u kojima ovi ljudi žive su nevjerojatni i za afričke standarde. U TATALEU JE SIROMAŠTVO PREŠLO U BIJEDU. Nemaju vode (bar ne pitke), a samo 10ak od 170 sela regije ima struju. Asfalta nemaju ni milimetra. Ako imaju “kruh” na stolu sretni su. Većina ih jede samo 1 jedan normalan obrok na dan. Djeca provedu cijeli dan u školi bez hrane. Mnogi od njih nemaju obuću pa idu u školu i natrag bosi. Jedu prvi put kad se vrate kući oko 2-3 sata popodne. Ljudi žive u kolibicama od blata zajedno sa stokom. U tin nastambama nemaju apsolutno ništa. Nema komada namještaja, a ljudi spavaju na podu. Kupaju se vanka na otvorenom, a isto tako obavljaju i nuždu. Samo 10 % obitelji se može dobro brinuti za svoju djecu. Tome je uzrok poligamija. Djece ima puno, a nema dovoljno hrane za svih. Najviše boli gledat mališe sa velikim stomacima ispred sebe. Kakva životna ironija, imaju ogromne drobove, a “umiru” od gladi...To je bolesti koja je vrsta teške pothranjenosti, a nastaje zbog kroničnog nedostatka proteina u prehrani. Narod živi od obrade zemlje. Ako nema kiše, nema ni hrane. U sušnoj sezoni, kad se zalihe žetve potroše kreće borba za preživljavanje i goli život dolazi u pitanje.

Nemaju vodu, struju, puteve, a o bolnicama i školama bolje da i ne govorin. Puno djece uopće ne ide u školu. Zamislite sela u kojem živi 800 djece, a nema osnovne škole. Zamislite život bez vode, struje, asfalta i električne energije. E to van je Tatale. Ljudi su ovdje prikovani siromaštvom i neimaštinom.

PROBLEM VODE:

Voda je najveći problem svih sela i cile Tatale regije. Većina gradova i sela se nalazi u pustinjskom području, temperature su često više od 40 stupnjeva i veliki je nedostatak vode. Cim kiše prestanu, ostaju samo ustajali, zagađeni potoci i rijeke. Žene i djeca kilometrima šetaju do tih mutnih, nezdravih potoka i rijeka te piju vodu koja šteti njihovom zdravlju. U Misiji Tatale oboljeli od tifusa zauzimaju prvo misto isključivo iz tog razloga. Ljudi često piju istu vodu koju konzumiraju divlje životinje i stoka. Za kantu vode ponekad treba čekati i nekoliko sati. Kad dođemo u posjet selima narod uvik moli: POMOZITE NAM DO PITKE VODE.

Borba za pitku vodu je životno pitanje i svakodnevni problem. Prije svog dolaska odlučio san se započet akciju prikupljanja sredstava za izgradnju jednog bunara u području Tatale misije. Velikodušnošću i dobrotom ljudi oko mene uspili smo skupit sredstva ne za jedan, već za 3 bunara. Zahvalnost, srića, veselje, ples, pisma, šta da van uopće pričan kad se ričima ne može objasnit njihova radost dok in donosimo vodu.

RJEŠENJE / ZAHTJEV:

Jedna tvrtka iz Splita me kontaktirala i nakon šta su čuli moju priču odlučili su donirat iznos dovoljan za izgradnju pola bunara. Ja san iscrpia sve svoje moguće izvore financiranja. Kuca san, molia i prosia za pomoć na sva vrata do kojih san moga i zna doć i stvarno neman vise koga pitat da mi pomogne. Doniran mi je iznos za pola bunara, a ja ne mogu ništa s njime i to me boli. Meni je ovo zadnje ostalo pokušat napravit za ove jedne ljude ovde i nemam šta izgubit. Imam 20 000 kuna, a treba mi još otprilike toliko za novi bunar.

ZAKLJUČAK:

Niko nema čarobni štapić da može prominit svijet, ali evo bar ovoj sačici možemo pokušat osigurat osnovnu ljudsku potrebu i samim time učinit njihov život puno lakšin i lipšin.

Ima jedan predivan citat koji kaže:

Na kraju našeg života bit će nam suđeno prema po tome: Bio sam gladan i dao si mi jesti, bio sam gol i obukao si me, bio sam žedan i napojio si me.

Unaprijed hvala svima vama koji imate volju i želju da pomognete.

Veliki pozdrav iz vruće i prašnjave Gane,

Grgo Parać.