Helping Albino children and disabled children

Pomaganje albino djeci i djeci s invaliditetom u dovršavanju domova

sv. Franje Asiškog je škola za hendikepiranu i albino djecu u području grada Arusha, Tanzanija

MOTIVACIJA:

Škola svetog Franje Asiškog u području grada Arusha - Tanzanija, osnovna je kako bi ravnopravno prihvatila djecu s poteškoćama u razvoju i utočište za albino djecu. Ravnateljica i osnivačica škole je s. Marija Benedicta, koja ima kvalifikacije odgojiteljice za osobe s invaliditetom. Nastavno osoblje ima i odgovarajuću pedagošku naobrazbu za specijalnu nastavu djece s tjelesnim i mentalnim teškoćama (slijepa, gluha, bez dijelova tijela).

Nakon što je s. Mary Benedicta završila školu u Kanadi i iz prve ruke vidjela siromaštvo i uvjete u kojima žive djeca s posebnim potrebama i albino djeca bez mogućnosti obrazovanja, odlučila je djeci pružiti „sigurno i bolje okruženje“ kako bi mogla rasti i učiti u sigurnom okruženju. Ova ideja o "sigurnom okruženju" prerasla je u školu/dom/sklonište/sirotište koje već 20 godina djeluje na području grada Arushe.

PROBLEM:

Udruga trenutno broji 350 djece od 2 do 15 godina, a zgrada koju koriste za spavanje premala je za svu djecu - na jednom krevetu spava 4-5 djece, a opremanje nove spavaonice je nažalost skupo. Postojeći domovi su neodrživi za 350 djece. Zbog toga su prije 3 godine odlučili izgraditi novi, koji nažalost zbog nedostatka materijalnih sredstava nikada nisu dovršili.

U školi svetog Franje Albinova djeca su prisutna u vrlo velikom broju. njih 80. Još kao djeca su odvojeni od obitelji jer su ugroženi. Roditelji se boje za svoje živote jer su njihovi dijelovi tijela traženi (okolina ih osakaćuje i prodaje dijelove tijela u uvjerenju da su amajlije), pa ako ih obitelj želi zaštiti moraju ih se odreći. Čine to čak i tajno jer ih ne žele u svojim selima, nego ih osuđuju i žele osakatiti. Donose nevolje i sramotu. Takva su vjerovanja...

Albino djeca rijetko izlaze izvan školskih zidova. Samo za posebne prilike i uz dopuštenje države. Kad odrastu, i dalje žive u strahu. Ne mogu se svuda slobodno kretati. Nisu odrasle osobe s osjećajem slobode, a većina njih taj osjećaj možda niti ne stekne. Bez obzira na sve, oni su u školi svetog Franje na sigurnom, uživaju u svom malom raju i bezbrižno peru suđe. Pjevaju, sviraju, idu u školu i pomažu jedni drugima.

Zato što smo bogati. Imamo slobodu kretati se, izlaziti, raditi ono što volimo, putovati, družiti se s prijateljima, postići nešto. I najvažnije od svega, imamo slobodu biti sa svojom obitelji.

RIJEŠENJE:

Kako bi se završilo započeto i djeci osigurao prostor za spavanje, potrebno je uložiti 5.000 USD u dovršetak objekta (uvođenje struje, vode u sanitarije, dječji kreveti s madracima, ormari). U slučaju prekoračenja ovog iznosa, višak će se koristiti za pomoć Albino djeci, nabavu školskog pribora i dugoročna financijska ulaganja u školu.

Stoga, ako ste u mogućnosti i volji, molim vas da podržite djecu s posebnim potrebama koju obitelji odbacuju, jer mislim da se nikome ne smije uskratiti nešto tako osnovno kao što je obitelj, pravo na siguran život i obrazovanje – jer, svi smo pod ista koža i svi osjećamo istu bol.

Zašto ovo mjesto? Škola svetog Franje? Jer sve je u jednom. Škola, sirotište, sklonište, spašavanje albino djece. Djeca sa i bez potreba. Slijepi, gluhonijemi, hendikepirani, nevoljeni, odbačeni, bez dijelova tijela, životno ugroženi i djeca bez ikakvih mana...sve zajedno na jednom mjestu...

Zajedno.

Na mjestu gdje jedno nosi drugo. Mjesto gdje vode jedni druge. Jedni drugima u oči ... u uši jedno drugome ... gdje nije važno koje su vaše sposobnosti. Imaš li dio tijela ili ne ... znaš li govoriti, vidiš li ... gdje nije važno kako izgledaš ...

Bitno je samo da postojiš - ti - takav kakav jesi...jer ovdje gledaju samo srcem.

Jer samo se srcem dobro vidi! Onako kako je meni i tebi često vrlo teško, a njima tako jednostavno i tako lako. Zato ovo mjesto.

Hvala ili Asante Sana kako se ovdje kaže,

Martina u ime škole svetog Franje Asiškog

_____________________________________________________________________________

Pomoć albino djeci i djeci s invaliditetom u dovršavanju spavaonica

sv. Franjo Asiški je škola za djecu s invaliditetom i albino djecu u području grada Arusha, Tanzanija

MOTIVACIJA :

Škola svetog Franje Asiškog osnovna je kako bi podjednako prihvaćala djecu s invaliditetom i utočište albino djece. Ravnateljica i osnivačica škole je s. Maria Benedicta, koja ima kvalifikacije učiteljice specijalistice za hendikepirane osobe. Nastavno osoblje također ima odgovarajuće pedagoško obrazovanje za posebno podučavanje djece s tjelesnim i mentalnim smetnjama (slijepi, gluhi, bez dijelova tijela).
Nakon što je s. Maria Benedicta završila školovanje u Kanadi i na svoje oči vidjela siromaštvo i uvjete u kojima djeca s posebnim potrebama i albino djeca žive bez mogućnosti obrazovanja, odlučila je osigurati djeci “sigurnu i bolju okolinu” kako bi se mogla odrastati i učiti u sigurnom okruženju. Ta ideja o “sigurnoj okolini” izrasla je u školu/dom/autočište/sirotište koje djeluje 20 godina na području grada Arushe.

PROBLEM :

Organizacija trenutno broji 350 djece od 2-15 godina, zgrada koju koriste za spavanje je premala za svu djecu – 4-5 djece spava na jednom krevetu, a opremanje nove spavaonice je nažalost skupo. Postojeće spavaonice su veličine neodržive za 350 djece. Zato su, prije 3 godine odlučili izgraditi novu, koju nažalost nikad nisu završili zbog nedostatka materijalnih sredstava.

U školi sv. Franje, Albino djeca prisutna su u velikom broju. Njih 80. Još kao mali odvojeni su od svojih obitelji jer su ugroženi. Roditelji se boje za njihove živote jer su njihovi dijelovi tijela traženi (okolina ih osakaćuje i prodaje dijelove tijela u uvjerenju da su amajlije), pa ako ih obitelj želi zaštiti moraju se odreći. To čak rade u tajnosti jer njih ni u vlastitim selima ne žele nego osuđuju i žele osakatiti. Oni donose nevolje i sramotu. Takvog su uvjerenja....
Albino djeca rijetko izlaze izvan školskih zidina. Samo za neku posebnu priliku i to uz dozvolu države. Kad odrastu, još uvijek žive u strahu. Ne mogu se svagdje slobodno kretati. Nisu odrasli s osjećajem slobode, a većina njih možda taj osjećaj neće steći. Bez obzira na sve, oni su u školi sv. Franje sigurni, uživaju u svom malom raju i bezbrižno peru suđe. Pjevaju, igraju se, školuju se i pomažu jedni drugima.
Jer mi smo bogati. Imamo slobodu da se krećemo, izlazimo, bavimo se s onim što volimo, putujemo, družimo se s prijateljima, da postignemo nešto. A najvažnije od svega, imamo slobodu biti sa svojom obitelji.

RJEŠENJE :

Kako bi završili započeto i djeci osigurali prostor za spavanje, potrebno je 5000 USD koji će se uložiti u dovršavanje zgrade (uvođenje struje, vode u sanitarne čvorove, kreveti za djecu s madracima, ormari). U slučaju da se navedena svota premaši, višak će se iskoristiti za pomoć Albino djeci, kupnju školskog materijala i dugoročna financijska ulaganja u školu.

Stoga, ako ste u mogućnosti i voljni, molimo vas da podržite djecu s posebnim potrebama koja su odbačena od svojih obitelji , jer mislim da nitko ne bi trebao biti uskraćen nečega tako osnovnog kao što je obitelj, pravo na siguran život i obrazovanje – jer, svi smo mi pod kožom isti i svi osjećamo istu bol.

Zašto baš ovo mjesto? Škola sv. Franje? Zato što je sve u jednom. Škola, sirotište, utočište, spasilište albino djece. Djeca s potrebama i bez njih. Slijepa, gluhonijema, hedndikepirana, nezaljubljena, odbačena, bez dijelova tijela, životno ugrožena i djeca bez ikakvih nedostataka... svi zajedno na jednom mjestu...
Zajedno. Na mjestu gdje jedni nose druge. Mjesto gdje jedni vode druge. Jedni su drugim očima... jedni su drugim uši.. gdje nije bitno kakve su ti sposobnosti. Imaš li dio tijela ili ne... znaš li govoriti, možeš li vidjeti... gdje nije bitno kako izgledaš... Bitno je samo da postojiš - ti - upravo takav kakav jesi... jer ovdje gledaju samo srcem.
Jer, samo se srcem dobro vidi!
Onako kako meni i tebi često jako teško ide, a njima tako jednostavno i tako lako.
Eto, zato ovo mjesto.

Hvala Vam ili Asante sana kako ovdje kažu,

Martina u ime škole sv. Franje

https://www.vecernji.hr/vijesti/njihov-zivot-je-ci...

https://regionalni.com/martina-strahija-tanzanija-...

http://centar-odgojiobrazovanje-ck.skole.hr/?news_...

https://www.mnovine.hr/medimurje/drustvo/video-i-f...

https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-57740129

https://emedjimurje.net.hr/vijesti/drustvo/3651421/foto-martina-strahija-iz-novog-sela-rok-volontirala-u-africi-moja-uloga-je-tamo-bila-uciti-i- promatrati-ne-suditi/