Za recenzije je uvijek dobro imati mišljenje ljudi koji svakodnevno čitaju, zato veliko hvala Jasenki Glavić koja je pročitala roman i dala svoj komentar. Mi smo guštali čitajući njezinu recenziju, pa eto i razlog više da nabavite svoj primjerak? :)

Roman “Val života” napisan je u prvom licu, fragmentarno, kao sjećanja. Ona ne teku linearno. Više je to tijek misli koje protagonist proživljava, pričajući nam dijelove svog života koji su njemu ostali najupečatljiviji i koji nam pomažu da pratimo radnju.

Ovo je roman u kojem se isprepleću osobine otuđenosti i ljubavi. Protagonist proživljava različit spektar osjećaja. Nevjerojatno je kako ljutnja, bijes, sažaljenje izostaju. To se može opravdati jedino time što je autor, koji je utjelovio protagonista, duhovna osoba, osoba sa životnim iskustvom koja ima već sijedih u kosi, što joj daje mudrost. Osoba koja će radije živjeti u miru, nego u egu.

Radnja romana počinje promatranjem labudova na rijeci. Promatranjem ljepote života i slobode. Upravo su sloboda i ljepota života ključni motivi ovog romana. Već u sljedećem trenutku protagonist opisuje gubitak slobode, dolazak u zatvor. Zatvor opisuje poprilično ravnodušno, štoviše s nekom simpatijom prema osoblju. Gleda ih kao ljude koji samo rade svoj posao. Prije svega baš kao ljude. I zatvorenike opisuje kao ljude kojima se dogodio život. Neki su krivi, a neki ne. Oni koji su krivi, prema njima zauzima oštar, osuđujući, osvetnički ton, kao prema pedofilu ili skrnavitelju vlastite djece.

Kako bi kratio vrijeme u zatvoru, dobrovoljno se prijavljuje za rad. Želi zaokupiti um radeći nešto čime će skrenuti vlastite teške misli na nepravednost života te u radu vidi vlastiti spas. Fizički rad pripomoći će mu u izbjegavanju antidepresiva i raznih sedativa, kao i depresije i anksioznosti jer će mu boravak na svježem zraku i fizička iznemoglost olakšavati san. Radeći razne poslove oko voćnjaka, učeći nova zanimanja te čitajući mnoge kultne, filozofske knjige i svjetske klasike pomoglo mu je da sačuva zdrav razum i da se pomiri sa svojim životom. Predao se duhovno i u tome našao neviđeno strpljenje i smiraj.

Teško mi je bilo uopće zamisliti kako čovjek koji je doživio takvu nepravdu u trenutku kad mu je u životu bilo najljepše i kad je počinjao ubirati plodove svega što je stvarao, našao je ljubav života, završavao rudarski fakultet, doživi takvu tragediju i pri tome ostane tako pomiren? To može samo netko čiji je um istreniran i koji se opire svim iskušenjima.

U tom je kontekstu zanimljiv i naslov romana “Val života”. Dok je život poput mirnog mora, prikazan kao ulje na vodi da se može osjetiti spokoj, iz toga ništa ne možemo naučiti. Prihvaćamo sve zdravo za gotovo. Tek kad se pojavi val, poljulja mirnoću, probode život, sruši ga iz temelja, u tom trenutku učimo. U trenutku kad nam je oduzeto pravo, kad nam je oduzeto sve što smo stvarali, a najviše kad nam je nepravedno oduzeta sloboda. To nije samo val, to je oluja čija je svrha sve pomesti, resetirati nas.

Osim teme otuđenosti i gubitka slobode, glavni motiv ovog romana je ljubav. Mogli bismo čitati priču unutar priče. Retrospektivnu, o ljubavi. O djevojci koju je protagonist slučajno upoznao na jednom putovanju. Taj slučajni susret i ta djevojka postat će glavna ljubav njegova života. Od tog trenutka njihova priča povezivat će se kroz četiri države: Sloveniju, u kojoj su se upoznali, Zagreb u kojem su proveli prve nezaboravne trenutke šetajući se po poznatim lokalitetima, Novi Sad u kojem Vansessa (tako se zove djevojka) živi i Zenicu u kojoj autor provodi robiju i gdje on i njegova obitelj borave. Sve različiti lokaliteti nekadašnje države. Ono što je u romanu sjajno opisano upravo su ljepote spomenutih lokacija o kojima autor piše vjerodostojno: kao da sami šećemo tim krajolicima i upijamo sve te ljepote. Možemo udahnuti njihove mirise, vidjeti kolorit, osjetiti vjetar na licu i toplinu sunca koja nas grije. Dobri su i fizički opisi likova jer se iz njih može iščitati svaka pojedinost na licima. Svaka bora, svaka pora i svaki osjećaj koji lik proživljava.

Opisala bih ovaj roman kao roman pomirbe čovjeka koji je nepravedno optužen te nevin robija u zeničkom zatvoru. Umjesto da kopni, pokušava sačuvati svoj razum fragmentarnim sjećanjima svoga života, odrastanja, obitelji i prije svega svoje ljubavi. Zahvaljujući njoj stoički podnosi svoj križ. Odriče se nje i zbog nje same. Vraća joj slobodu koja je njemu uskraćena. Odriče se ljubavi, i živi od sjećanja na nju.

KP Dom Zenica najpoznatiji nam je po kultnoj pjesmi “Zabranjenog pušenja” koja se pjeva u svim prilikama i čije stihove i usred noći znamo napamet, a i zanimanje protagonista kao inženjera rudarstva koji je kopao rudnike nije slučajno upleteno u priču pored lokaliteta Zenice: Raspotočje gori poznati su stihovi iz pjesme “Put u središte rudnika Kreka Banovići” o sudbini jednog rudara koji je izgubio život.

Roman završava jednako kao što je i počeo. Zaokružena priča, ponovno se javlja u sadašnjosti. Ponovno jednim smirajem. Val života pomeo je ono neželjeno, neočekivano i kad je prošao voda se opet lagano mreška na suncu. Vedro je nebo. Sunčan je dan.

Jasenka Glavić