Bonina stranica njenih prijatelja

Plakala i plakala...nad mojom jadnom Boncikom.

Veterinar je rekao da će mo je za šest mjeseci trebati uspavati. A nema ni četiri godine.
Boncika je kao štene ostavljena u brdu. Neželjena mješanka, oštećenog kuka. Jedna od onih koje nitko ne primjećuje. Preživljavala je jadna kako je mogla. I danas se boji ljudi i štapa.
Kada sam je dovela kući, tjedan dana se skrivala pod krevetom.
Vrijeme svima liječi rane. Tako je troje djece raslo uz psa i pas se veselio uz njih. Boncika je bila naša najbolja plivačica. Nije voljela puno šetati ni trčati.
Sada znamo i zašto. Zbog bolesnog kuka. Nikada se nije žalila. Samo bi mirno ležala. Sklupčana nad svojom bolesnom nogom Boncika šepa. Boji se susreta sa psima da joj ne nanesu bol.Teško nam je gledati kako propada. Ne damo je uspavati. Brinemo o svojima. Liječi njen zahvalan pogled. Ponosna sam na svoju djecu. Pored škole, raditi će, samo da skupimo za operaciju. A to je puno.Višestruko skuplje od auta koje vozim.Jeftinije od savjesti. Da nisam pokušala. Otvorili smo i stranicu za donacije. Znam kako je.

Ali zrno, po zrno...svako zlata vrijedi.